Razmišljanja

Dileme više nije bilo

Ovo je nastavak priče o večitoj dilemi – koju sam najzad razrešila. Da li je sve moglo i trebalo da bude drugačije, da li je moje nekadašnje ćutanje moglo da promeni sudbine, Njenu pre svega, ali možda i Njegovu?
Verovatno.

*****

Prošlo je već neko vreme kako Njega nisam srela, a zbog previše sopstvenih briga i obaveza nisam se ni raspitivala gde je i šta radi. Nisam ga se ni sećala; život danas nameće takav ritam da mozak selektivno bira ljude i situacije kojima može da se posveti. Sve ostalo biva odloženo u neki udaljeni kutak, odakle će ili biti izvučeno na površinu, ili kroz neko vreme trajno bačeno u zaborav.

Tog dana sam po običaju mahnito pokušavala da pohvatam konce rasutog života tako što sam od jutra užurbano obavljala obaveze ispisane na beskonačnom spisku u mobilnom telefonu.

U jednom trenutku mi je stigla Njena poruka.

Bila je kratka, nedvosmislena, uznemirujuća.

ON joj je pisao: da je loše, da je imao moždani udar i da je bio u bolnici. Molio je da ga poseti.

Pitala me je znam li šta o tome.

Nisam znala, ali sam obećala da ću proveriti.

*****

Proverila sam.

Njegov fenomenalan biznis, o čemu se svima hvalio i u koji je polagao velike nade, slavno je propao. Ego mu je bio toliki da nikada nije slušao savete ili preporuke; terao je po svome, večito jureći san u kome je bio bogat, nezavistan i – slobodan. Na tome doduše niko ne bi smeo da mu zameri, jer, ko ne bi poželeo tako nešto? Ali – nisu svi spremni na najveće ludosti kako bi svoje snove i ostvarili.

Posao života mu je dakle propao. Da bi ga organizovao, zadužio se. Prezadužio. O razradi biznisa još nije bilo ni reči, a poverioci su već počeli da ga jure; nanjušili su miris propasti kao što divlje životinje osete blizinu ranjenog plena.

Opsedali su ga. Dolazili na vrata, pretili, zvali.

Lepo zamišljen projekat, za sitne novce je ustupio najagresivnijem poveriocu.

Ostale je uspešno izbegavao nadajući se čudu koje će njegov mali život vratiti u normalu, a što da ne, u uzlazni tok.

Buncao je o nekakvom mogućem preseljenju na Kubu, gde se za male pare kupuju stanovi koji se potom izdaju turistima. Najavljivao je prodaju svog stana i selidbu u „bolji“ deo grada, gde će se najzad družiti za ljudima dostojnim njega.

Njoj bi povremeno slao poruke, na koje nije odgovarala jer je napokon došla k svesti i trajno ga izbrisala. Ova odluka bila je motivisana čistim opstankom: On, ili Ona. Nakon puno godina, svesna da je na Njega straćila veliki deo života a njemu dala sve što je mogla, odlučila se za Sebe.

*****

Sada je bila uznemirena i zabrinuta. Htela je da utvrdi da li je ova poslednja poruka bila odraz realnosti, ili još jedan pokušaj da je vrati u svoju orbitu i ponovo iskoristi.

*****

Utvrdila sam. Bio je dobro. Moždani udar je bio blag, a desio zbog stresa i intenzivnog pušenja koje je upražnjavao još od rane mladosti.

Posetila sam ga. Unezvereno se kretao po stanu dok sam pokušavala da mu udelim zdravorazumske savete. Slušao je ali čuo nije. Iz pune piksle je vadio stare opuške koje je nervozno grickao, pokušavajući da iz njih iscedi sokove i snagu koja mu je bila preko potrebna. Nije bilo više novca za cigarete, a verovatno ni za životne potrebe. Krivio je druge, planetu, ali sebe – ne.

Pitao je za Nju, jesam li je skoro čula ili videla.

Slagala sam ne trepnuvši.

*****

Nikada joj nisam rekla sve što sam o njemu znala; iako sam sumnjala da bi me Ona uopšte saslušala, a kamoli poslušala, kajala sam se što nisam ni probala.

Ali sad sam najzad mogla da za nju nešto učinim. Mogla sam da je poštedim nastavka i daljih pokušaja predatora da je uvuče u svoju igru.

Postoje ljudi koji svoju egzistenciju baziraju isključivo na sopstvenim željama. Takvi na površini za okolinu uvek imaju osmeh i lepu reč. I to je sve. Takvima svi, pa i najbliži, služe samo za zadovoljenje svojih potreba i sujete. Snagu izvlače iz nesuvislih snova, a energiju crpe od onih koji im se nesmotreno približe.

Njemu sam oduvek želela, i još uvek želim sve najbolje.

A Nju ću ovog puta spasiti od Njega, i sprečiti da do kraja uništi svoj život tako što će mu pokloniti ono malo slobode što joj je preostalo.

 

You Might Also Like

1 Comment

  • Reply
    Irena Ribarovic
    June 8, 2017 at 11:02 pm

    Sjajno ispricana, potpuno zivotna prica.

Leave a Reply