Pogled na svet

    Ljubav je nekada tamna strana meseca

    Nezgodno je kada deo svog života provedete u nekoj drugoj zemlji. Ako se jednog dana vratite, počinjete da poredite sve što vidite i sve što vam se dešava. A poređenja ne idu uvek u prilog domovini. Tako sam se ja u jednom trenutku vratila u Beograd. Bila sam u šoku, a poređenja su uglavnom bila na štetu rodne grude. 

    Ono što me je, međutim pomirilo sa sudbinom, bila je muzika. Ako ništa drugo, to smo imali i to što smo imali vredelo je koliko i Džoni Holidej u Francuskoj, ili Rod Stewart u Velikoj Britaniji. 

    Osamdesete su u mojoj tadašnjoj domovini, Jugoslaviji, za mlade bile fenomenalne. U svetu se slušao New Wave: Wham, Duran Duran, Talking Heads, Depeche Mode. Kod nas su se pojavili neki novi bendovi, talentovani i harizmatični mladi ljudi uz čiji ritam smo đuskali na žurkama, slavili rođendane i nove godine. Bilo ih je sa raznih strana; sećam se nestrpljivo sam čekala “hit meseca” na državnoj televiziji (tada druge nije ni bilo) i bendove koji su pevajući na plej bek mamili uzdahe i terali na ples. Kad se pojavila Marina Perazić sa Denis i Denis, Jugoslavija je poludela za zgodnom plavušom koja je mamila uz “ritam mog kompjutera”. Peđa d’boj je pevao “Jugoslovenka” i svi su skakali na tu reč.

    Devojke su se ložile na Igora iz grupe Jakarta. A kako i ne bi: imao je sve, stas, glas, žestok plam i  bombu u grudima.

    Nosili su se široki mantili i kožne jakne, blejzeri, svi su bili lepi, čisti i ušminkani. Taj renesansni period trajao je do raspada države, početkom devedesetih godina. Kasnije su se tu i tamo slušale grupe i pevači naše idilične mladosti, a onda je svaka republika pošla na svoju stranu, a muzičari su sledili taj primer. 

    U Srbiji su zavladali narodnjaci i šund, kasnije su došli denseri, a ja sam se okrenula i batalila domaće hit mejkere. Marina je otišla za Ameriku i postala kasirka, a kasnije se vratila i, u nedostatku stava, hitova i publike, završila u rijalitiju, baš kao i Peđa d’boj.

    Ja sam putovala, radila i trudila se da zaboravim. Nostalgija je primamljivo osećanje, i priznajem da mi nije strano. Nego, dalje se mora jer nazad ne možemo, niti će se ono što je nekada bilo i što smo voleli, vratiti. 

    “San je tu, san je jak, u njemu ti i ja, kaplje mrak sa tvojih usana…”

    Nisam zaboravila nekadašnje idole, povremeno bih odvrnula muziku u sobi ili kolima, i pevala na sav glas.

    “Nebo je još plavo zbog tebe, jaka je moja ljubav što stiže…”

    Godine su prolazile, sve se stalno menja, pa tako i muzika. Domaću više nisam pratila, tek tu i tamo.

    A onda me je sveprisutan FB obradovao i vratio nadu da možda nije baš sve izgubljeno, da možda još uvek možemo da osvojimo svet – makar u pesmi.

    Petak veče, sedim i gledam Ivana Ivanovića, gledam do kraja, a to retko radim. Duša mi spava, ali čekam nastup čiju sam najavu pročitala i jedva dočekala. Znam da je sutradan repriza emisije, znam da uvek mogu da premotam i pogledam kasnije. I hoću, više puta. 

    Čekam i dočekam: povratak Igora i Jakarte, odlučan stav, moćan glas i pesmu koja osvaja na prvo slušanje. Godine su prošle ali harizma je još uvek tu, želja i volja za osvajanjem, snaga generacije koja ume da pokaže koliko vredi i još uvek pleni.

    I istina, je “biće još ratova i gladnih godina”, i istina je da je “ljubav nekada tamna strana meseca”.

    Posle svega, nekih trideset godina kasnije, mogu samo da kažem: hvala na pesmi, hvala na energiji, hvala na emocijama i osmehu na mom licu.

  • Luda žena

    2020 – ne ponovila se!

    Sedim u frizerskom salonu i slušam razgovor frizerke i druge mušterije. Nosim obaveznu masku, što operaciju farbanja čini vrlo delikatnom kad je na redu deo kose oko ušiju. Maska se uprlja…

  • Razmišljanja

    Ja i gradske face

    Kad mi je bilo dvadeset, bila sam lepa i vitka, a kosa mi je u zlatnim talasima padala na ramena. Bila sam sveža, nasmejana i – naivna. Sa dvadeset nisam ništa…

  • Luda žena

    Vežbajte sa ludom ženom

    Ajoj, januar, krajnje je vreme da najzad počnem da vežbam. Neće mi biti prvi put da počinjem, i pouzdano tvrdim da mi je svaki put prijalo. Tako je, svaki put kada…

  • Luda žena

    Antinovogodišnji tekst

    Evo jednog novogodišnjeg teksta koji namerno pišem i objavljujem – posle nove godine. Jer ne sadrži nikakve savete u stilu – šta obući za doček ili kako se provesti, ili šta…

  • Razmišljanja

    Da niste možda u vezi sa narcisom?

    Dugo godina, predugo, sam provela koprcajući se u vezi koja je blago rečeno bila nenormalna. Na kraju je ta veza raskinuta, ne zato što sam ja to htela – ja nisam…

  • Ljubav

    Snovi u kojima si ti

    Moji omiljeni snovi su oni u kojima si ti, a na kraju ne znam tačno šta se desilo. Jer, ako ne znam, onda je sve moguće, onda još ima nade. Ako…