Kako bi bilo...

Sasvim obična priča iz 21.veka

Priča o večitoj dilemi, izazvala je dosta reakcija, a očekivano, mnoge su se u toj priči prepoznali. Tako me je jedna prijateljica zaprepašćeno pitala, „kako si za ovo saznala?!“ Naravno, moja priča nije bila njena, ali svi znamo da su međuljudski odnosi oduvek bili istkani od niti različitih debljina i kvaliteta.

 ✿✿✿✿✿✿

Poruke su počele da pristižu jednog dana u decembru. Kako li je došao do njenog telefona? Deset godina je prošlo od njihovog rastanka, od kako ga je raskrinkala i odbacila. Skoro deset godina kako je pronašla svoj mir pored onog pravog, sadašnjeg muža. Iz prave ljubavi rodilo se dete, a ona, Vera, zadovoljno je okrenula novi list i posvetila se karijeri i porodici.

Sve dok jednog dana nije stigla poruka. Tek nekoliko reči – nedostaješ mi, voleo bih da ti čujem glas, mnogo sam pogrešio. Tako nekako.

Čitave sedmice se dvoumila, a zatim je popustila pred iskušenjem i odgovorila. Kratko, duhovito, jer ona je žena britkog duha i dugačkog jezika.

Nakon prve, usledile su druge poruke, pa čitav niz. Nakon poruka, pozivi. Na većinu je odgovarala, pozive je primala, najpre sa snebivanjem, a ubrzo je počela da ih iščekuje…

✿✿✿✿✿✿

Ovaj uvod kao da je iz nekog od Mirjam romana; međutim, iako se te fabule i danas rado čitaju, ova nije od tih.

Od te prve poruke, koja je na odgovor čekala sedam dana, prošlo je mnogo vremena. Lagano, kao da se ništa strašno među njima nije desilo, kao da su se juče rastali uz nesporazum bez težih posledica, ponovo joj se uvukao u život. Kroz priču, poveravanje, postao je senka njene senke. Uz povremene pauze, ovoga puta ne duže od nekoliko sedmica, dočekalo bi je njegovo „ćao mala, šta ima?“. A onda kasnije: „nešto me muči, hteo bih da te pitam za savet, jedino u tvoj sud imam poverenje“.

I tako je postala njegov poverenik, savetnik, rame za plakanje i najbolji prijatelj. Slušala je o njegovim planovima i ljubavnim vezama. Razmatrala njegove poslove, kupovinu automobila. Dočekala i otpratila devojke i ljubavnice. I uvek taj latentni naboj među njima, taj flert povremeno pojačan insinuacijama i direktnim nabacivanjem. U sušnim periodima setio bi se njihove nekadašnje ljubavi i prizivao da se ona obnovi, jer je upravo shvatio „da je oduvek samo nju voleo i nije smeo da dozvoli da je izgubi zbog obične nepromišljenosti, takoreći gluposti“.

Kako je Vera prihvatala ove nalete njegove obnovljene ljubavi ? Kao i sve ostalo, uz osmeh i njoj svojstven cinizam ublažen filozofskim konotacijama. Da li ga je shvatala ozbiljno? Da, i ne.  

✿✿✿✿✿✿

Jednog dana je slučajno pročitala moju priču o večitoj dilemi. Reč po reč, upustile smo se u raspravu o toj vezi koja to zapravo nije ni bila, a trajala je.

Prezrivo sam primetila da je jedini razlog njegovih poruka i poziva bio da se uveri da je i dalje imao uticaja na nju. Čitava njegova komunikacija imala je samo jednu svrhu, da podigne njegov poljuljani ego. Od nje, intelektualno superiorne, privatno i profesionalno afirmisane žene, dobijao je ono što mu je nedostajalo kod drugih. Tome je morao doći kraj..

Vera me je posmatrala s osmehom na licu. „Nema ova priča kraj. Ko zna šta će se desiti, ti znaš samo onaj deo gde se ja branim od same sebe kako bih bila bolja. Mi smo dva deteta koja se poigravaju. On je igračka koju odbacim kad mi dojadi, ali mu se isto tako obradujem jer mi popravlja raspoloženje. Kada mi se plače, njemu plačem; sa obe strane ima mnogo toga lošeg ali i dobrog. Komplikovano je, a istovremeno jednostavno. Mi smo ništa, i sve“.

 ✿✿✿✿✿✿

Dakle ovo nije priča iz Mirjam romana. Da jeste, glavna junakinja ponovo bi se zaljubila u bivšeg momka. Potom bi shvatila da je dovela u pitanje brak i porodicu pa bi vezu okončala. Rastrgana, patila bi do kraja života.

Da li je bilo ko od nas u potpuno poštenoj vezi? Postoje li uopšte takve veze, ili su nekada postojale, i to samo u Mirjam knjigama? Verin iskren odgovor i možda cinična, ali ipak otvorena analiza sopstvenih motiva plastično je prikazala doba u kome živimo. Komplikovano, jer više nema lakih odgovora niti definicija. A ipak jednostavno: život je jedan, neizvestan. Uzbudljiviji od bilo kakvog filma, komplikovaniji od bilo kog romana. Brojne su relacije koje ne vode u brak. Mnoge se pretvore u sjajnu poslovnu saradnju ili druženje. Pragmatična Vera odavno je prestala sebe da laže a od drugih da traži nemoguće. U njenom životu uvek je bio i biće neko ko će je inspirisati da bude lepa, mlada i poželjna.

✿The End ✿

(Foto: Sever Zolak)

You Might Also Like

No Comments

    Leave a Reply