Kako bi bilo...

Ispovest

ispovest

Ja sam osoba blage naravi. Osmeh mi ne silazi sa lica. Za mnogobrojne prijatelje uvek imam razumevanja. Nikada ni mrava ne bih zgazila, verujem u ljude, i ljudi veruju meni. Nalik sam na nežnu porcelansku lutku. Uvek sam lepo raspoložena, izraza spokojnog kao u Mona Lize. Moje nedokučivo lice vešto skriva čarobne tajne koje vam nikada neću otkriti.

Ali danas kao da sam neka druga, sve mi smeta. Smeta mi sunce koje se upravo sakrilo među oblake, smetaju mi oblaci. Smeta mi dan, ne podnosim noć. Ja sam mila osoba, ali danas kao da nisam svoja. Niko mi nije po volji, samu sebe ne trpim.
Narav mi je blaga, no danas mi nemojte prilaziti, ujedam. Inače sam uvek dobre volje i prijatne naravi.

Ima dana kada sam zla. U meni se javi žustrina, sila koja kao olujni vetar ovlada mojim mislima i postupcima. Kidam i razaram sve pred sobom. Postajem košava koja huče i tera u zaklon. Bežite od mene, nemojte mi stati na put, uništiću vas.

Ja samo delujem kao osoba blage naravi. Mili izraz i tajanstveni poluosmeh kao u Mona Lize, a želja za osvajanjem i pobedom. Prijatelje nemam, sama sam sebi dovoljna. Hranim se divljenjem i obožavanjem.
Verujete mi, a ne biste trebali.
Čuvajte se, moj magičan pogled hipnotiše i zavodi. Prigrliću vas a zatim odbaciti. Zatim ću vas posmatrati spokojno i blago, dok vam moje nedokučivo lice nikada neće otkriti svoje čarobne tajne.

 

You Might Also Like

No Comments

    Leave a Reply